Dan žena u našoj školi
Autor: Mia Milohanić, objavljeno: 18.03.2024
Proteklog petka, 8. ožujka 2024. godine, u našoj smo školi obilježili slavni Dan Žena. Toga petka smo nešto više od sat vremena posvetili našim gošćama koje su nam došle predstaviti svoja zanimanja. One su ujedno i bivše učenice naše škole, njihova imena su Eni Baškera Milohanić, Vanesa Aničić, Marina Rajšić i Rafaela Faraguna Pajković.
Na samom početku ugodnu i opuštajuću atmosferu stvorio je Viliam Puhar odsviravši nam nježne melodije na gitari. Potom su nas učenici osmog razreda Gabrijel, Fran i Dino svojim govorima uveli u temu intervjua. Oni su nas podsjetili na to zašto se baš na taj dan obilježava Dan Žena.
Prva nam je na pitanja odgovarala Rafaela Faraguna Pajković, po zanimanju medicinska sestra. Iz njezinih smo odgovora saznali da je njen posao jako stresan, da je potrebno puno empatije te da treba dobro organizirati svoje vrijeme. Nekada je gospođa Rafaela radila i u hitnoj pomoći te nam ukratko opisala rad u tom stresnom poslu.
Zatim je na red došla Vanesa Aničić. Od nje smo doznali kako piše pjesme i slika, ali se odlučila za studij strojarstva. Većina njezinih autorskih pjesma je pomalo depresivna, ali nas je upozorila na to da ona nije nimalo depresivna osoba. Pročitala nam je dvije pjesme koje su nas oduševile i dirnule svojim emotivnim stihovima. Opisala nam je i kako se odlučila za studij strojarstva.
Sljedeća na redu bila je Eni Baškeri Milohanić. Ona nam je govorila o svojoj firmi, i svom poslu. Ona radi kao ekonomist, ali u tom području postoji više vrsta i smjerova, a njezin je posao samo dio svega toga, bavi se financijama, brine o sigurnosti radnika, provjerava ispravnost opreme i još mnogo toga.
A umjetnica Marina Rajšić bila je naša posljednja gošća. Ona nam je ispričala kako je njezin posao zahtjevan i da se treba dobro snaći među obvezama, brojnim natječajima i umjetničkim projektima na kojima radi. Rekla je da stvaranje nekog djela može potrajati od nekoliko dana pa do više mjeseci. Ona se oduvijek htjela baviti umjetnošću, a otkrila nam je da su joj roditelji oduvijek bili najveća podrška u tome te da joj je to biloveoma važno.
Na kraju smo svakoj gošći postavili pet do šest kratkih i zabavnih pitanja te smo dobile veoma zanimljive odgovore.
Hvala svim gošćama na dolasku u našu školu, na vremenu kojem su nam posvetile i na iskrenim, poučnim i zanimljivim odgovorima!
Napisale: Ariana Bilić i Mia Milohanić, učenice 5.a razreda