Daske koje život znače
Autor: Ela Jeromela, objavljeno: 16.12.2019
Teodor Tiani, kazališni glumac, posjetio je našu školu s predstavom “Pale sam na svijetu”. Nakon veoma zabavne i zanimljive izvedbe, “ukrali” smo mu nekoliko minuta i u razgovoru s njim otkrili kako je biti kazališni glumac.
Koliko se dugo bavite glumom?
Čak i ne toliko dugo, oko petnaestak godina.
Kako se postaje glumac?
Dobro pitanje. Vjerojatno se netko počne smatrati glumcem kada glumi i kada dođe do trenutka kada od toga može i živjeti.
Jeste li u osnovnoj i srednjoj školisudjelovali u izvannastavnim aktivnostima vezanim za glumu?
U školi se nisam bavio glumom, više sam se bavio glazbom i literaturom.
Imate li tremu prije nastupa?
Da, uvijek.
Kakav vam je osjećaj biti na pozornici?
Kako kad. Često mi je velika radost i užitak, a ponekad znam imati osjećaj i da nisam zanimljiv. Ovisno o ulozi.
Koliko vam je vremena potrebno da naučite tekst?
Ovisno o količini teksta. Ako se je riječ o nekoj većoj i važnijoj ulozi u predstavi, tada mije potrebno oko mjesec dana da dobro naučim tekst.
U kojoj ste ulozi dosad najviše uživali?
Teško mi je procijeniti. U svakoj ulozi uživam. Trenutno je to uloga Pale sam na svijetu i u njoj zaista uživam.
Koja vam je uloga bila najzahtjevnija?
Najzahtjevnija uloga mi je bila uloga jednog prodavača krumpira. Radilo se forum teatru. To je jedna posebna vrsta kazališta koja uključuje razgovor s publikom. Predstava se bavila sa socijalno ugroženim skupinama. S obzirom da volim glumiti u predstavama koje nose poruku, ali na zabavan način, ta mi je uloga zbilja bila zahtjevna i nisam se u njoj pronašao.
Čime se još bavite osim glume?
Bavim se glazbom, sviram nekoliko instrumenata. Bavim se i kompozicijom glazbe, posebno za kazalište, pjevam u jednoj klapi i do nedavno sam bio radijski voditelj i novinar.
Jeste li zadovoljni današnjom publikom i izvedbom?
S publikom sam jako zadovoljan, ali mislim da uvijek mogu bolje izvesti predstavu.
Vita Lukež, Ela Jeromela, Nika Zidarić i Ivona Maglica, učenice 6. razreda